Sada već davne 1955. godine, 29. oktobra, Izvršno vijeće Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine osnovalo je u Kreševu Dom za mentalno retardiranu djecu i omladinu, u kojem je bilo smješteno 13-tero djece i 7 zaposlenih radnika. Bio je to početak dugog i složenog puta razvijanja Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica u Fojnici.

1963. godine Dom se premješta u Dusinu i dobiva naziv Dom muške mladeži. Četiri godine kasnije 1967. godine ovaj Dom dobiva naziv Zavod za zaštitu djece i omladine u Dusini.

Januara 1969. godine po nalogu Ministarstva zdravstva zdravstva i socijalne zaštite za direktora Zavoda postavljena je godpođa Mehmedagić-Pašić Kadira. Od tada Zavod počinje dobivati novu dimenziju i izgled a korisnici Zavoda brigu, pažnju i njegu dostojnu čovjeku.

1971. godine počinje gradnja savremenog objekta u Fojnici Drin b.b. i ukidanje Bolnice za TBC pluća u Bakovićima, čija se pokretna i nepokretna imovina prenosi u vlasništvo Zavoda, tako da u martu 1972. godine počinje sa radom R.J. Bakovići, a u aprilu 1973. godine otvara se novi objekat na Drinu i preseljavaju se korisnici iz Dusine koja se tada i napušta privremeno.

Zbog promjene strukture korisnika, mijenja se i koncepcija rada pa i naziv Zavoda, Zakonom koji je 1972. godine donijelo Izvršno vijeće SR BiH, dotadašnji Zavod za zaštitu djece i omladine dobiva naziv Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica Fojnica.

Za relativno kratko vrijeme objekat na Drinu se popunjava sa korisnicima teže i teške mentalne retardacije do 25 godina starosti. Isto tako i objekti u Bakovićima se popunjavaju sa MR licima preko 25 godina starosti, psihijatrijskim slučajevima nad kojima je završeno bolničko liječenje i gerijatrijskim slučajevima. Zbog velikog pritiska korisnika SIZ-a za socijalnu i dječiju zaštitu, kao i centara zasocijalni rad SR BiH, i drugih socijalističkih republika i autonomnih pokrajina Zavod ponovo aktivira objekat u Dusini i smješta lica preko 60 godina starosti, uglavnom oboljelih od skleroze i staračke demencije, sve do 1979. god. kada je dograđen novi namjenski aneks za gerijatrijske slučajeve kapaciteta 120 kreveta. Zavod je postao poznata i ugledna ustanova širom bivše SFR Jugoslavije, a direktorica Zavoda postaje prva predsjednica Koordinacionog odbora predstavnika ustanova (28) ovog tipa na Jugoslovenskom nivou. Zavod dobiva Orden rada sa srebrnim zracima, a direktorica i još dva radnika ordenje rada. 1986. god direkrorica Zavoda izabrana je za jugoslovenku, ženu godine.

Kapaciteti Zavoda ponovo su prenapučeni prijemom novih korisnika pa se pristupa izradi projektne dokumentacije za izgradnju novog namjeskog obejekta kapaciteta 200 kreveta.

Izgradnja počinje početkom 1990. i završava početkom 1991. godine. Za kratko vrijeme biva popunjen uglavnom gerijatrijskim slučajevima. Na kraju 1991. godine Zavod je imao na smeštaju 880 korisnika (u R.J. Drin 300 i 580 u R.J. Bakovići) i zaposleno 276 radnika.

Dolazi 1992. godina u kojoj se rad Zavoda samo u prvom tromjesečju odvijao pod normalnim okolnostim. U aprilu dolazi do prekida svih robnih i novčanih tokova kada počinje i golgota Zavoda i borba za preživljavanje . Došlo je do nestanka svježih namirnica i pomanjkanja svih prehrambenih artikala. Uvodi se reduciranje ishrane. Jelovnik se svodi na grah, makarone, leću, rižu uz nedovoljno masnoće i začina uz 4 šnite hljeba za 2 dnevna obroka. Izmjena obroka prouzrokovala je pothranjenost i slabljenje imuniteta kod korisnika, a naročito kod onih koji su bili na dijetalnoj ishrani, što sve dovodi do povećanog mortaliteta kod korisnika-bolesnika. U mjesecu septembru stižu značajne donacije hrane kada se uvode 3 obroka i popravlja raznovrsnost ishrane, a time i saniranje pothranjenosti bolesnika.

Najteži period rada Zavoda dolazi po izbijanju sukoba između Armije BiH i HVO-a 02.07.1993. godine kada korisnici ostaju samo sa radnicima Hrvatima, jer radnici Bošnjaci nisu mogli doći na posao, a oni koji su došli, njih 5 (pet) odvedeni su u logor u Kiseljaku.

16.07.2003. godine HVO se povlači, a sa njima i radnici Hrvati tako da korisnici u RJ. Drin ostaju prepušteni sami sebi do 18.07.2003. godine kada dolaze snage UN-a, Kanađani i humanitarci koji dovoze neophodne namirnice, sredstva za higijenu i lijekove i preuzimaju brigu i zaštitu korisnika do 23.07.1993. godine kada dolaze Britanci medicinski radnici koji ostaju do 13.08.1993. godine.

Naši radnici dolaze 28.07.1993. godine u RJ. Drin, a 30.07.1993. u R.J. Bakoviće gdje su se korisnici sami organizovali, jer su bili napušteni od radnika 18.07.1993. godine.

RJ. Drin bila je konstantno obezbjeđena od strane snaga UN-a , a R.J. Bakovići samo tokom dana u vremenu od 7:00 do 16:00 sati tako da su korisnici preko noći ostajali sami sve do 26.09.1993. godine kada noćno obezbjeđenje objekata RJ. Bakovići preuzima rezervni sastav policije Armije BiH.

U ovom periodu prevoz radnika obezbjeđivao je UN u svojim transporterima.

Za vrlo kratko vrijeme zaštita korisnika se dovodi na zadovoljavajući nivo, uprkos svakodnevnom granatiranju. Humanitarne organizacije su uspijevale dopremati nam potrebne prehrambene artikle, sredstva za higijenu i lijekove.

10.11.1993. godine HVO vrši napad na Fojnicu, nakon čega 12 11.1993. godine teritorija Bakovića ostaje pod kontrolom jedinica HVO-a, dok snage UN-a vrše i noćno obezbjeđenje korisnika i objekata.

Dolazi do smanjenja i određenog broja radnika, ali uprkos svemu tome rad se i dalje odvijao i u jednoj i u drugoj Radnoj jedinici. Otežani uslova rada u RJ. Bakovići na zaštiti 365 korisnika od toga 100 nepokretnih, bez struje, vode i grijanja sa osobljem od 15 radnika u smjeni uz već nastupajuće hladne zimske dane, uticali su da se 20. i 21.11.1993. godine uz pomoć UN-a Švedske transporterima izmjesti i spasi 115 nepokretnih korisnika koji se nisu mogli brinuti sami o sebi, u RJ. Drin. Razmješteni su po dnevnim boravcima i hodnicima, te spavaonama gdje god se mogao ubaciti krevet. Tada je u RJ. Bakovići ostalo oko 220 korisnika, lakših slučajeva o kojima je brinulo po 8 radnika u sedmičnim smjenama, sve do 31.12.1993. godine kada su morali napustiti RJ. Bakoviće, jer su radnici Hrvati došli 15.12.1993.godine u objekte i nisu se htjeli priključiti u zaštiti korisnika nego su tražili da Bošnjaci napuste rad u RJ. Bakovići. Od tada pa do danas pravni status Zavoda nije riješen, tako da ove nekadašnje Radne jedinice u sklopu jednog Zavoda rade kao zasebne ustanove.

RJ. Drin sada Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica Drin poslije prebacivanja korisnika iz RJ. Bakovići, ima različitu patologiju bolesti i sve uzraste i prebukiranost kapaciteta od 350 korisnika, što sve otežava provođenje kvalitetnijeg nivoa zaštite ovih bolesnika.

1996. godine humanitarna organizacija EQVILIBRI vrši donaciju u investiranju zamjene krovnog pokrivača na cijelom objektu i rekonstrukciju vešeraja, a Norveška narodna pomoć obezbjeđuje donaciju: staklo, farba za zidove i sanitarije za adaptaciju devestiranih prostorija objekta.

Iste godine Svjetska banka donira sredstva za nadogradnju potkrovlja jednog dijela objekta površine 300 m kavadratnih gdje su organizovane fizikalna i ostali vidovi radno okupacionih terapija.

2004. godine Vlada Federacije ustupa Zavodu na korištenje objekte Armije BiH, površine od 1224 m kvadratnih. Zavod vlastitim sredstvima i radom preuređuje objekte prema svojoj namjeni i u iste useljava u julu ove godine. U ove objekte premješteno je 125 psihijatrijskih bolesnika, tako da se postojeći kapaciteti rasterećuju prebukiranosti i različitosti patologije bolesti. Ovim se stvaraju uslovi za kvalitetniji nivo zaštite, odnosno poboljšanje uslova života i rada korisnika i radnika Zavoda.